Naziv rada Andreje Kulunčić i Zrinke Užbinec, jedne vizualne i jedne plesne umjetnice, dugačak i neuobičajeno tehnicistički, dvostruka je zamka autorica. Naime, on to jeste i nije. U potpunosti „antipoetičan“ i tehnički precizan, u velikoj je mjeri „autopoetičan“ (autopoetski, poiesis - stvaranje). Raščlambom naziva izlučuju se čvorišta konceptualne mreže koja je u osnovi rada, no s druge strane, njegov denotativni karakter, što je posve paradoksalno, zamagljuje rad. U logici imenovanja za kakvu su se odlučile autorice, naziv je lingvistički ekvivalent radu. On upućuje da je ono umjesto čega stoji, analiza i to plesnoga materijala određenoga projekta, odnosno da je posrijedi racionalni proces raščlanjivanja toga materijala. Stoga se pažljivi čitatelj, odnosno čitateljica mogu doista iznenaditi kada otkriju da je analiza, na koju su nazivom upućeni, plesni performans, niz poetskih slika izmještenih razina stvarnosti, prostora, vremena i interferencija.
No vratimo se korak unazad, na prethodnu suradnju dviju umjetnica, na projekt ART-ACT-BOX: Izvedba izložbe, plesnog materijala kojega u novom radu citiraju.(1) Kroz radionički format i plesnu koreografiju, u interakciji s publikom, projekt tematizira, dekonstruira i re-aktivira konceptualne umjetničke prakse 60-ih i 70-ih godina, upućujući na njihove temeljne odrednice poput institucionalne kritike, djelovanja u javnom prostoru sa slučajnom publikom, usmjerenost na neumjetničke materijale, procesualnost i umjetnički postupak nasuprot umjetničkom objektu, prepoznajući u njima, i danas, kreativne taktike mogućih aktivacija svakodnevice i društvenoga angažmana. Projekt je odgovor Andreje Kulunčić na pozivnu temu suradničkog muzejskog projekta Performing museum kojim ona problematizira prakse muzealizacije. Izmještajući muzejsku građu u izvanumjetničke prostore – budući da su se izvedbe ART-ACT-BOX izvodile u knjižnicama, staračkim domovima, kulturnim centrima, srednjim školama i psihijatrijskoj bolnici – reaktivira ih, oslobađajući ih privremeno muzealnog oklopa. Stvar se međutim usložnjava pri povratku u galerijsku situaciju. Ovaj put Andreja Kulunčić i Zrinka Užbinec zajedno seciraju vlastiti rad koristeći ga kao umjetnički materijal u novoj izvedbi. Pritom se ne služe više radovima iz muzeja već plesnom koreografijom kojom su ih prethodno posredovale.
Novi rad Analiza plesnog materijala projekta ART-ACT-BOX: Ateljei Žitnjak ulazak je u zonu eksperimenta za obje autorice. Iz perspektive vlastitih područja, one propituju mogućnosti plesa u muzejima i galerijama i točke njihovih konvergencija, dohvaćajući, sada iz drugog kuta, temu „performing museum“, kao i eksperimentalnu misao ranije citiranih autora. Ni jedna od njih, međutim, više nije u sigurnoj zoni. Nova kolaboracija istovremeno gradi, ruši i mijenja okvire poznatoga. Obje autorice podastiru svoje kodove na kušnju, propituju i traže proboje vlastite prakse unutar novostvorenoga polja. Stvaraju poetske slike, čaroliju predstave, koju istovremeno ruše, dekonstruiraju opisima postupka, uključuju publiku, infiltriraju se, educiraju… (ponovno naslijeđe konceptualaca!).
Četiri koraka u analizi diseminirana su kroz razlomljeni galerijski prostor kojega su fizičke granice dovedene u pitanje. Pod utjecajem video projekcije plesnoga materijala koja se rasprostire po zidovima, ruše se, naime, njegove granice, dimenzije postaju promjenjive, stvarni i snimljeni prostori interferiraju, ostvarujući zbunjujuću sliku. Istovremeno, prostor je fizički oslonac plesačice. Ona ga mjeri, razrađuje, oslanja se, leži, uspostavlja ga u odnosu na vlastito tijelo, potvrđujući ga i negirajući u isti mah. Cijela je galerija postala liminalna zona u kojoj se pragovi ugibaju pod koracima, jer su se prostori izvedbe, gledališta i projekcije izjednačili.
Ne treba, pritom, zaboraviti da je taj začarani prostor ustvari prostor analize prethodnog umjetničkog materijala, raščlamba medija, ogoljavanje koda. Na to nas uostalom neprestano podsjeća plesačica. Isto tako, ni autopoetski diskurs izvedbe ne bi trebalo vidjeti kao autoreferencijalnu vrtnju u krug. Naprotiv, radi se o obrtanju perspektive, prebacivanju težišta s estetske na poetsku, s promatrača na proizvodnju, ne bi li se u izvrtanju relacija iznašli novi putovi za umjetnosti kao kreativni alat otpora u zatečenom društvenom okruženju. Naime, posegnut ćemo za tezama Borisa Groysa koji u esejima Going Public tvrdi da jedino iz te perspektive, umjetnost može premostiti izmiješane pozicije biopolitičkog doba - javnog i privatnog, potrošnje i proizvodnje, amatera i profesionalaca... Samo kada se promatra s gledišta proizvodnje, kaže, postoji pitanje politike umjetnosti budući da se radi o dimenziji koja nije povezana s estetskim iskustvima gledatelja već stvaralačkim odlukama. Radi se o skliskom terenu propitivanja, sumnje i vjerovanja da umjetnost može ponuditi alate na putu ka transformaciji ustaljenih reprezentacija.
Irena Bekić
(1) Projekt ART-ACT-BOX je koncipiran 2016. godine od strane vizualne umjetnice Andreje Kulunčić u sklopu projekta „Performing the Museum“ kustosice Jasne Jakšić (MSU Zagreb), i partnerskih muzeja Koroška galerija likovnih umetnosti (Slovenj Gradec), Muzej savremene umetnosti Vojvodine (Novi Sad) i Fundació Antoni Tapies (Barcelona). U suradnji s autoricom, istraživanje muzejskih arhiva za potrebe projekta radile su Tihana Puc i Bella Rupena, koreografiju za izvedbu je razvila Zrinka Užbinec te dizajn kutije i materijala Dejan Dragosavac–Ruta. Izvedbe su izvodile plesne umjetnice, u Zagrebu Zrinka Užbinec, u Novom Sadu Ana Kreitmeyer, u Slovenj Gradecu Maja Kalafatić, u Barceloni Mar Medina.
Godine 2017. se nastavlja produkcija i provedba kroz nadogradnju performativnog dijela te osmišljavanje i realizacija izložbenog i diskurzivnog dijela uz aktivno uključivanje izvanumjetničke publike. Koordinatorica projekta je Martina Kontošić. Produkcija udruga MAPA. Izvedbe se realiziraju u Zagrebu, Čakovcu, Šibeniku i Pazinu, i izložba u prostoru Ateljea Žitnjak.
Zahvale: Ana Bedenko, Slavko Bogdanović, Marko Ercegović, Vlado Gudac, Jovan Jakšić, Luka Kulić, Vlado Martek, Nebojša Milenković, Zoran Pantelić i kuda.org, Pino Poggi, Bojana Švertasek i Slobodan Tišma.
ART-ACT-BOX tijekom 2017. sufinanciran je od Zaklade "Kultura nova", Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba.