Nakon slojevitog, “deskriptivnog” istraživačkog projekta “O stanju nacije”, Andreja Kulunčić, po obrazovanju akademska kiparica, organizirala je dugoročni aktivistički projekt "Kreativne strategije", čiji je fokus upravo na detektiranju, arhiviranju, ali i poticanju i uključivanju u angažirane društvene prakse. U skladu s vjetrovima koji pušu s međunarodne umjetničke scene, reprezentacijski okvir umjetnosti već je odavno odbačen, a ona se s određenom radikalnom notom definitivno prestaje shvaćati kao autonomna duhovna djelatnost, te prerasta u samo jedno od polja sveobuhvatno percipirane vizualne kulture.

 

Imajući te pojave na umu, Andreja Kulunčić se kroz "Kreativne strategije" posvetila potrazi i povezivanju s onim manjim društvenim zajednicama, bilo u Hrvatskoj, bilo u inozemstvu, koje su u svojoj užoj okolini uspjele na kreativan i poticajan način generirati takvu vrstu kulturne djelatnosti koja se u svojoj suštini implicitno ili eksplicitno odupire uvriježenim socijalnim normama i strukturama, stvarajući proizvode kulture koji su istodobno u dosluhu s tradicijom i prošlošću, te avangardom i budućnošću.

Dosadašnji tijek projekta odvijao se kroz tri različita, ali svejedno suštinski povezana modula, među kojima se treći nastavlja odvijati i u 2015. godini, jer ekipa projekta uskoro kreće na malu edukacijsku turneju po manjim i većim mjestima u Hrvatskoj. Riječ je o “Početnici zajedničkog djelovanja”, predstavljenoj prošle godine izložbom “Početi najbolje što se može” u zagrebačkoj Galeriji Nova (o kojoj smo pisali ovdje), koja je ponudila i sustavnu retrospektivu prva dva modula Kreativnih strategija.

 

 

Prvi modul odvijao se tijekom 2010. i 2011. godine, a bio je posvećen istraživanju samoorganizacije stanara zgrade Mamutica u novozagrebačkom naselju Travno, jednom od najvećih stambenih blokova u Europi. Andreju Kulunčić i njezinu ekipu zanimalo je kako su se susjedi tijekom desetljeća, negdje od kraja sedamdesetih godina nadalje, isprva spontano, a postupno sve svjesnije okupljali jednostavno zato da bi svoju svakodnevicu provodili na što plodonosniji način, s ciljem međusobne edukacije, razvijanja različitih vještina i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena, ali i uzgajanja hrane pomoću resursa koji su im bili na raspolaganju, koristeći zelene površine kojih je tada u Travnom bilo napretek.

Srozavanju kvalitete društvenog života u Travnom tek je u manjoj mjeri kumovala zastarjela prostorna infrastruktura, a mnogo više inertnost današnjih stanovnika, uzrokovana obeshrabrujućim socijalnim prilikama koje mediji uporno predstavljaju kao nešto neminovno, što može uskoro proći, ali i ne mora i vjerojatno niti neće. Sudionici projekta i publika mogli su pojmiti da su upravno oni ti koja bi trebali ponovno postati politička snaga, ma kako malena u početku bila.

Ova se teza kronološki i geografski nastavlja u drugom modulu koji nas je sve od 2011. do 2014. odveo u daleki Mexico City, u lokalne kvartovske zajednice u kojima vladaju velika bijeda i siromaštvo, ali i izrazita spremnost na pomoć bližnjima. Humanitarni aktivizam stanovništva baštini tradiciju lijevih revolucionarnih tendencija karakterističnih za latinoameričke zemlje, ali i duhovnu doktrinu katoličke Teologije oslobođenja, koja predstavlja suvremeni susret kršćanskog nauka i socijalističke misli. Veliko je postignuće projekta što ova dva zemljopisno toliko udaljena modula uspijeva prikazati u jasnom kontinuitetu, ističući osvježavajuće paralele između nas i njih, koje regionalnim aktivistima mogu poslužiti kao ohrabrenje i inspiracija.

Slično kao i kod "Otklona svakodnevice", kako se zvala izložba proizašla iz istraživanja socijalne fenomenologije Travnog, meksička izložba "Conquering and Constructing the Common" sastojala se od iznimno uspješnog spoja video-dokumentacije i dvodimenzionalne infografike. Također je zanimljivo uočiti paralele između moralnih odrednica drevnih vjerovanja meksičkih starosjedilaca i aktivističke i misionarske strasti koju podjednako dijele praktičari Teologije oslobođenja i mladi uključeni u lokalne kritičke platforme. Takve poveznice samo potvrđuju kako u doba prevladavajuće relativizacije humanističkih vrijednosti i ljudskih prava koja su nekad bila zdravorazumska realnost nastavljaju preživljavati gledišta koja te vrijednosti drže neupitnima, kao i jedinom šansom za zdraviju budućnost čovječanstva.

   

Treći i tekući model Kreativnih strategija – "Početnica zajedničkog djelovanja" – svojim skromnim, ali odlučnim nazivom precizira trenutnu društvenu poziciju lokalnih aktivističkih praksi. Riječ je o tome da se napokon dopre do krajnjih sugovornika, da se izađe iz uvriježene diskurzivne forme internih sastanaka koji gube na svježini i inventivnosti kada se počinju odvijati u krugovima koji se ne šire.

Nakon mapiranja pojedinačnih i grupnih inicijativa, dobrim dijelom proizašlih iz studentskih blokada koje su se diljem zemlje održavale 2009. godine, došlo je vrijeme za rezimiranje postignutog i konsolidaciju vlastitih snaga u smislu poduzimanja novih koraka koji će takvom aktivizmu zajamčiti nastavak života. Uz Andreju Kulunčić, koautori Početnice zajedničkog djelovanja su članovi grupe Direktna demokracija u školi (Dijana Ćurković, Hrvoje Jurić, Bruna Nedoklan, Sanela Planinčević, Zdravko Popović i Izvor Rukavina), Novog sindikata (Tomislav Kiš) i BRID-a –Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (Bojan Nonković, Igor Livada, Jovica Lončar), ZMAG-a – Zelene mreže aktivističkih grupa, Ženske Fronte, Fem Fronte i Prava na grad. Autor grafičkog oblikovanja ‘Početnice’ je Luka Juras, dok je autorica njezinog prostornog oblikovanja Mirna Horvat.

U tekućoj godini ključni partner Andreje Kulunčić u kreaciji i organizaciji projekta ostaje grupa Direktna demokracija u školi, uz produkcijsku podršku Martine Kontošić. U prostoru udruge MAPA u Sloboštini 30. siječnja predstavljen je program Početnice zajedničkog djelovanja za 2015., koji zasad uključuje gostovanja projekta u nekoliko hrvatskih gradova – u ožujku u Čakovcu (Centar za mlade), u travnju i svibnju u Slavonskom Brodu (Galerija umjetnina), u svibnju također u Dubrovniku (Art radionica Lazareti), zatim u rujnu u Puli (Zadruga Praksa), u listopadu u Sinju (Galerija Sikirica), da bi se u studenom projekt naposljetku vratio u Zagreb u sklopu Vox Feminae Festivala. Mala turneja već je počela 5. veljače s radionicom za učenike gimnazije Lucijan Vranjanin, također u Zagrebu.

Za Početnicu zajedničkog djelovanja važno je nekoliko nadopunjujućih segmenata. Predstavljanja projekta u različitim gradovima ne podrazumijevaju klasične izložbene postave, niti “ex-cathedra” predavanja, već svojevrsne male otvorene forume u čijem je središtu materijalizacija forme “početnice”, tzv. “toolkit”.

Riječ je o dinamičnoj pomičnoj instalaciji koja sadrži prikupljenu i sistematiziranu građu o kreativnim strategijama i “kreativnim zajednicama”, u biti o metodologiji, teoriji i praksi otpora prevladavajućem političkom “statusu quo”, globalno karakterističnom za post-industrijsko društvo, još uvijek u dugogodišnjoj krizi. Takva početnica osim povijesnih i teorijskih natuknica iz područja sindikalizma, feminizma, demokratskih i slobodarskih pokreta, praktične teologije i socijalno angažirane umjetnosti sadrži i video dokumentaciju, a svi podaci strukturirani su i ispripovijedani krajnje prijemčivim jezikom, namijenjenim najširoj mogućoj publici.

  

U osnovi, instalacija početnice također je i alat za kolektivnu intelektualnu igru, pomoću koje se istraživanje društvenih fenomena i prakticiranje demokracije tumače kao kreativni proces za koji nije potrebno isključivo poznavanje činjenica, već i socijalna osjetljivost, empatija i intuicija, u čemu se ponajprije ogleda inkluzivni karakter cijelog projekta. Programi koje u sklopu Početnice organiziraju Andreja Kulunčić i članovi DirDema nisu ništa drugo doli pravo učilište demokracije na terenu, povratak živog političkog mišljenja na same osnove njegove prakse i pokušaj interaktivne edukacije o bitnim pitanjima i problemima suvremenih društvenih zajednica. Ujedno je to i poziv na samoorganizaciju stanovništva koji ponovno afirmira nužnost solidarnosti i aktivne izgradnje inkluzivnih zajednica koje će, za početak, barem na mikro razini moći rješavati iste takve probleme, no neprekidno imajući na umu kontekst koji svakodnevicu neprestance i sudbonosno politizira. Najkraće rečeno, bit Početnice zajedničkog djelovanja jest iznova otkriti što to znači biti “zoon politikon” i ostvarivati tu odrednicu u praksi.

 

Cijeli projekt dragocjen je primjer kako kritičke istraživačke prakse u umjetnosti mogu funkcionirati kada se cijelo vrijeme u vidu ima važan inkluzivni moment cijele priče, što priječi narativ od toga da bude dokono prosvjetiteljski, ali ga i sprječava od otkliznuća u populističku banalnost. Također, projekt ispunjava i važan cilj afirmacije drugačijeg i mnogo inspirativnijeg shvaćanja umjetnosti od onog koje se provlačilo kroz medije tijekom, primjerice, prošlogodišnje “frke” sa zagrebačkim Salonom mladih. Početnica zajedničkog djelovanja okupila je mlade ljude koji za takve priče nemaju vremena i djeluju na puno suvislijim frontovima. Pametnome dosta.

 Fotografije: Ivan Kuharić (Galerija Nova, 2014.) i materijali preuzeti s creative-strategies.info
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima”