30.08.2004 @ 02:20:53 |
|
Radi o
staroj predstavi, koja je premijerno izvedena još 1997. godine u sklopu Europskog
mjeseca kulture u Ljubljani, a u Mostaru je izvedena u okviru 25.
Internacionalnog festivala autorske poetike, 'Dani teatra mladih'. Zijah Sokolović
se, umjesto doslovne interpretacije predloška ruskog pisca Antona Pavloviča
Čehova, upustio u zanimljiv kazališni eksperiment, zamislivši predstavu kao
dramsko-glazbeni dijalog između glumca i pratećih instrumenata. Na tragu
avangardnih tendencija koje su težile povezivanju različitih vidova
umjetnosti, u ovoj su predstavi na neobičan način sučeljeni jazz glazba i
glumačko majstorstvo Zijaha Sokolovića, iz čega proizlaze ponekad začudni
spojevi zvuka i teksta.
Umjesto
likova mlade udovice i njenoga sluge, Sokolović u prvoj slici uvodi
instrumente koji se izdvajaju kao pojedinačni likovi: saksofon je Jelena
Ivanovna Popova, a bas gitara je stari lakaj Luka. Njihov
glazbeni dijalog, kojim se Čehovljev tekst transponira u zvuk, odvija se kroz
sljedeće dvije slike, što se pretvorilo u pretjerano dugačak glazbeni uvod
koji je neke gledatelje nagnao da napuste dvoranu. Tek u
četvrtoj slici pojavljuje se glumac u lik Grigorija Stepanoviča Smirnova, umirovljenog
artiljerijskog poručnika, koji od udovice potražuje dugove njena pokojna
muža. Umjesto realističke koncepcije, Sokolović je lik Smirnova zamislio kao
grotesknu minijaturu, što ga je udaljilo od realističkog tipa glume. U ovoj
neobičnoj studiji karaktera, u kojoj lik udovice postaje sporedan, Sokolović
je dodatno potencirao osobine Smirnova, čije se ponašanje od četvrte do
jedanaeste slike radikalno mijenja. Od početnog bijesa i ljutnje, začinjenih
otvorenom mizoginijom, ovaj se lik neočekivano razvija u nježna i zaljubljena
muškarca.
Takav način
igre, u kojemu i sâm glumac postaje neka vrsta instrumenta, zahtijevao je
veliku preciznost svih sudionika predstave, jer bi i najmanji nesklad između
glazbe i teksta lako mogao srušiti čitavu koncepciju. Zato uz
maestralnog Zijaha Sokolovića, koji je ponovno pokazao svu raskoš svog
glumačkog talenta, sve pohvale treba uputiti i Primožu Simončiću na saksofonu
i Iztoku Vidmaru na bas gitari, dok su u funkciji komentara i naglašavanja
pojedinih situacija bili izvrsni Marjan Stanič na bubnjevima i Jelena Ždrale
na violini. Predstava
'Medvjed' jedan je od onih malih kazališnih bisera, koji u klasičnim
tekstovima otkrivaju posve novu dimenziju i pritom još uspijevaju uspostaviti
kreativan dijalog s drugim umjetnostima. (bljesak.info;
N.L.) |
|
Re: 'Medvjed' na Zijahov način (Ocjena:
0) |
Odlična predstava ;) |
[ Odgovori na ovo ]
[ Odgovori na ovo ]
[ Odgovori na ovo ]
Re: 'Medvjed' na Zijahov način (Ocjena:
0) |
Vidiš ovo s lijeve strane gdje piše najave događaja? Vidiš. E
tu je pisala i ova najava. |
[ Odgovori na ovo ]