YOU BETRAYED THE PARTY JUST WHEN YOU SHOULD HAVE HELPED IT /
VI STE PARTIJU IZDALE ONDA KADA JE TREBALO DA JOJ POMOGNETE
 

/ OPIS PROJEKTA /

Andreja Kulunčić „Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete“*
Istraživačko-aktivistički umjetnički projekt, 2019. – 2021.

* (iskaz upraviteljice logora Goli otok Marije Zelić)


O projektu:
Umjetnički projekt Andreje Kulunčić „Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete“ tematizira žensko stradanje na Golom otoku i Svetom Grguru (1), o čemu se još uvijek izuzetno malo govori. Projekt je nastao u suradnji s antropologinjom Renatom Jambrešić Kirin i psihoterapeutkinjom Dubravkom Stijačić, u organizaciji udruge Goli otok Ante Zemljar (voditelj Darko Bavoljak) i udruge MAPA (koordinatorica Maja Marković), s fokusom na propitivanje pozicije žena koje niti danas nisu ravnopravno prisutne u javnom diskursu o totalitarnom nasilju i otporima istom u Jugoslaviji početkom hladnog rata. Cilj projekta je, kroz istraživanje i uspostavljanje ženske memorije traumatične prošlosti te kroz prostornu umjetničku intervenciju, izložbu, web site, publikaciju i niz radionica otvoriti novi oblik suočavanja s prostorom dehumanizacije.
Nasilna, destruktivna i mizogina biopolitika u logoru za političke zatvorenice koja je sustavno napadala na reproduktivno zdravlje kažnjenica, isključivala njihove spolne specifičnosti i u isto vrijeme okretala zatvorenice jedne protiv drugih, rezultirala je dubokom traumom i dugogodišnjom šutnjom žena o golootočkom iskustvu (2). Stoga je u fokusu projekta rastvoriti narative koji su ostali na margini glavnih povijesnih linija.


Prostorne intervencije na lokalitetu:
Prostorne intervencije na lokalitetu političkog logora sastoje se od postavljanja info tabli o ustroju i povijesti logora (izvedeno u rujnu 2020.) i vizualnog punktiranja ženske memorije/traume kao oblik trajnog „spomenika“ (planirano za svibanj 2021.). Projekt uključuje i istraživanje mogućnosti transferiranja iskustva kroz medije plesa, glasa i zvuka u izvedbama plesačice i glazbenica na lokalitetima (izvedeno u srpnju 2019.).

http://www.zene-arhipelag-goli.info/intervencije-na-lokalitetu/

 
     
 
     
"Kamen smo nosile iz mora na vrh brda. Kada je hrpa na vrhu bila dovoljno velika, nosile bi kamen nazad do mora"
svjedočanstvo Vere Winter ispisano rukopisom njezine unuke Nine. Goli otok, lokalitet ženskog zatvora, rujan 2020.


Izložba:
Izložba (planirana za prosinac 2020. u Povijesnom muzeju Pule, te za lipanj 2021. u MMSU Rijeka) obuhvaća vizualni materijal snimljen na otocima Goli i Sveti Grgur - video projekcije u velikom formatu izvedbi plesačice Zrinke Užbinec, instrumentalistice Jasne Jovićević i vokalistice Annette Giesriegl prema prethodno razrađenoj koncepciji autorice Andreje Kulunčić, a na osnovu dostupnih svjedočanstava kažnjenica. Izložba također inkorporira i istraživanja antropologinje Renate Jambrešić Kirin i psihoterapeutkinje Dubravke Stijačić iz postojećih znanstvenih tekstova, arhivske građe, svjedočanstava i terenskog istraživanja. Dio izložbe je i dokumentarni materijal prostorne intervencije na lokalitetima te autoričini crteži i objekti koji tematiziraju afektivnu mapu preživljavanja kažnjenica.
U interferenciji dokumentarnog i umjetničkog materijala, kroz medij umjetničke instalacije, izložba povezuje simboličko i stvarno iskustvo prepoznavanja ženske traume. Objedinjujući istraživanja u sinkretički medij, uključuje i potencira osjetilnu dimenziju u procesima spoznaje upućujući nas na nestalnost, partikularnost i kanoniziranost znanja te gradi osjetilni povijesni narativ.

http://www.zene-arhipelag-goli.info/izlozbe/


Diskurzivni segment izložbe obuhvaća radionice i razgovor na temu nasilnog naslijeđa i rodnospecifičnih oblika političkog nasilja te memorijalizaciju političkog stradanja u suvremenom kontekstu. Radionica Renate Jambrešić Kirin iz feminističke perspektive tematizira potrebu uvažavanja ženskog traumatskog pamćenja koje mijenja naše razumijevanje prošlosti i povijesti te postavlja pitanje zašto rodna rekapitulacija povijesti dolazi posljednja (nakon nacionalne, klasne i kulturalne). Radionica za žene psihoterapeutkinje Dubravke Stijačić vodi polaznice u smjeru razumijevanja sebe te kako sebi i drugima pomoći u teškim životnim situacijama. Radionica autorice projekta Andreje Kulunčić proširuje projekt uvodeći u diskurs raspravu o konceptu anti-spomenika kao oblika suvremenih memoralizacijskih praksi nasilnog naslijeđa. U slučaju arhipelaga Goli radi se o povijesnom naslijeđu oko kojega suvremeno društvo nije uspostavilo konsenzus što dovodi do negiranja i zapostavljanja žrtvi.  

http://www.zene-arhipelag-goli.info/diskurzivni-program/

 

(1) Goli otok i Sveti Grgur u zajedničkoj memoriji predstavljaju mjesta represivne destaljinizacije. Nastali su 1949. kao odgovor Partije na raskol Tito-Staljin s namjerom „preodgoja“ nepodobnih  i kritici sklonih članova. Titova ideja kako informbirovce treba slomiti a ne ubiti, otvara, osim ustaljenih logorskih metoda, uvođenje niza golootočkih specifičnosti, pogotovo prema ženama.

 

(2) Na Svetom Grguru i na Golom otoku (Radilište V) naizmjenično se od 1950. do 1956. godine nalazio politički logor kroz koji je prošlo više od 850 žena optuženih za povezanost s informbiroom. Žene su same morale izgraditi staze i objekte koji su danas vidljivi u tragovima. S iznimno okrutnim sistemom kažnjavanja, u kojemu su logorašice bile prisiljene biti i vršiteljice torture, logor je bio mjesto patnje i poniženja. Šikaniranje optuženih žena i policijski nadzor nastavljani su i nakon izlaska iz logora.

 

BIOGRAFIJA SURADNICA:

Dubravka Stijačić
prof. defektolog-socijalni pedagog i psihoterapeut realitetne terapije. Dugi niz godina radila u Klinici za psihijatriju Vrapče kao voditeljica Odjela za psihosocijalne metode liječenja i radnu terapiju koji je zadužen za provođenje psihijatrijske rehabilitacije / psihosocijalnog tretmana za sve pacijente Klinike Vrapče. Trenutno vodi grupnu i individualnu psihoterapiju i treninge socijalnih vještina, te radi kao edukatorica i supervizororica realitetne terapije.

Renata Jambrešić Kirin
djelatnica je Instituta za etnologiju i folkloristiku i suradnica Centra za ženske studije u Zagrebu. Radove na teme ženske ratne književnosti, diskursa svjedočenja, socijalističke kulture pamćenja i rodne povijesti u Hrvatskoj objavljivala je u hrvatskim i međunarodnim znanstvenim časopisima. Kritike, eseje i kratke proze objavljivala je u časopisima Quorum, Riječi, Treća, Tema, Forum i Književna republika, te na Trećem programu Hrvatskog radija. Autorica je knjige Dom i svijet: o ženskoj kulturi pamćenja (2008.) i kourednica mnogih zbornika radova. U „Koricama od kamfora“ (2015.) kritizira današnje društvo, miješa žanrove i funkcionalne stilove.

 
 
 HOME  /  ABOUT /  PRODUCTION  /  WEB