Preveo Josip Osti. Hvala, Josip!
Kako me samo možeš, ti policajče, uhapsiti, namignuo sam muškarcu u uniformi, kada, pak, ništa ne znaš zašto sam trenutno takav i kakav sam uopće, ako jesam; dalje: nisu ti poznati priroda svijeta, prirodno pravo, odnosi među spolovima, ništa ne znaš o postojanju božjem. Dalje, tu su astronomija, astrologija, nautika i druge nauke. Policajac se poćeo pozivati na neke pravilnike i propise, zapravo ne znam šta tačno imaju, ali tvrdio je da su osnovali državu, još prije više godina, da mi to ne može biti nepoznato i da ta držva takvo ponašanje neće više trpjeti. Šta bi to, ubjeđivao sam ga, ti imaš revolver, daj i meni jedan da se ogledamo kao ljudi. Policajcu se prijedlog činio neprihvatljivim. Sljedeći korak je bio u tome da sam se obratio prolaznicima, tobože da oni presude šta i kako. Prolaznici su puhnuli kroz nos, brinuli se za sebe i nastavljali put. Takozvani mozak djelovao mi je munjevito, naime nikako nisam htio dopustiti da me odvedu po uputama te države. Udvorički sam upozorio policajca kako mu se iza leđa približavaju neki alkoholičari, a kada se okrenuo, ispod ogrtača sam izvukao flašu i strahovito ga lupio iza vrata. Već sam trčao, koliko su mi dopuštali bolni udovi. Sretao sam ljude koji su se nešto zgražali i žalili, a policajac je opalio iz revolvera. Na sreću, ili je, pak, tako moralo biti, naletio sam na poveliku rijeku i bez oklijevanja jurnuo u nju. Rijeka je bila brza i naročito prljava da se u njoj nije bilo teško sakriti. Tako sam čučao do vrata u vodi među grmljem, drhtao i čak progutao nešto ikre. Pošto mi je bilo dosadno, postavljao sam sebi pitanja je li ikra vlasništvo države ili možda policajca, je li to uopće isto, i ne smijem se njom služiti. Bio je povrijeđen moj osjećaj reda i pravednosti, dakle odlučio sam da se što prije uhvatim s državom u koštac.
Lakše je reći nego učiniti. Čim je pao mrak, uspeo sam se iz rijeke i dao se u borbu. Masovno je padao snijeg, što me nije mnogo ometalo. Više me je pogodio gubitak flaše i obojaka. U grmlju sam si odrezao poveliku batinu i uputio se u park kako bih u kakvom gustišu odahnuo i odmorio se. Odsad moram biti oprezan, lukav, bilo mi je jasno. Treba nači ranjivu tačku države, a onda je jednim samim, dobro promišljenim udarcem onesposobiti. Da jednom već bude mir. A u krajnjem slučaju namjeravao sam otputovati u neki drugi kraj, gdje nema države.
U dubini parka sreo sam dvije ženske koje me nisu primijetile. Bile su zauzete tim što su se pipkale po raznim dijelovima tijela, što im je pričinjavalo veliko zadovotjstvo. Sa zanimanjem sam posmatrao njihove udove na mjesečini. Mjesec je sijao snažno i odlučno. Ljubazno sam predložio da im se pridružim. Ženske su me primijetile, nadale dreku i, ruku punih tkanine, udaljile se. To me je rastužilo. Istina da sam bio donekle neuredan, ali još poprilično muževan. Što se tiče spolnosti, nije se moglo požaliti. U ljutnji sam se poslužio sam, a onda sam sebi nemili događaj objasnio time da je ženama policajac rekao kako stvari stoje sa mnom. A na kraju radost prema spolnosti nikako nije prolazila, tako da sam si odlučio potražiti nekoga u tu svrhu.
Ujutro sam se probudio zadovoljan i čio. Ovlašno sam se sjetio ženske s kojom sam se noću zabavljao. Sreli smo se u sporednoj ulici. Čini se da je bila prilično postara, a i inače manjkava. Bio sam odlučan, jer neuredan spolni život zna imati strašne posljedice za psihu individue. Pošto je žena galamila i uopće opirala se, osorno sam je upitao zar se ne boji boga. Odvratila je tako nerazumljivo, mada glasno, da sam joj radije zapušio usta dlanom. Pokušala me je ugristi, ali je imala slabašne zube, koji su se drobili. S ženama je muka, podučio sam je. Kad mi je erotika prisjela, otišao sam, a ženska je i dalje ležala, takav sam ljubavni utisak bio ostavio na nju. Došavši u šumu zadrijemao sam prosto pod vedrim nebom.
Glad sam utolio s nešto šumskih životinjica koje su miljele posvuda. I vode, te nepogrešive pojavnosti, bilo je u izobilju. Prva zadaća dakle bila je doći do alkohola. A to sam učinio sasvim jednostavno.
Praveći se prosjakom ušao sam u prljavu prigradsku trgovinicu i zamolio domaćicu za čašu vode, jer da mi nije dobro. Čim je ušla u stražnju prostoriju, da bi me posiužila ili, pak, čak pozvala policajce, uzeo sam alkohola koliko sam mogao ponijeti i brzo se udaljio. Žena me nije ganjala, jer je bila stara i bolesna.
Kad sam popio alkohol, išao sam tražiti konfrontacije s državom. Uputio sam se u središte grada, jer sam upravo tamo upoznao policajca.
Poslije nekih događaja, koje sam već zaboravio, naletio sam na grupu mladih ljudi koji su sjedjeli po klupama u zabačenom dijelu inače uređenog i njegovanog nasada. Ljubazno sam se pozanimao znaju li šta i kako u vezi s tom državom. Nisu mi htjeli odgovoriti, nego su se smijali i ponašali se bez poštovanja. Spoznao sam da se radi o narkomanima. Dao im nekoliko temeljnih pouka o svojstvima života, ali su postali još bezobzirniji. Ljutito gledajući sam ih napustio.
Vrana vrani oči ne vadi, ljutnja me je pritično brzo prošla, pa sam pomislio da bi možda bilo bolje kada bih se s državom pogodio: svakom svoje. Obratio sam se najbližem policajcu da posreduje; to nije bio policajac kojeg sam već jednom pretukao, nego mlad čovjek s prvim paperjem iznad usana. Bio je uglađen i dobro odgojen, pozorno je sasiušao moj prijedlog, ali nije dobro shvatio šta želim. Na kraju je zahtijevao moju člansku iskaznicu i zahtjev potkrijepio ličnom značkom. Na moje pitanje je pojasnio da ta predstavlja državni grb. Hitro sam mu je istrgao iz ruku i oštetio je, nagađajući koliko sam time štete pričinio državi. Možda sada prihvati moje uvjete. Potom će zavladati mir na obostrano zadovoljstvo.
Policajca je naravno gubitak strašno pogodio tako da je postao nasilan. Savio mi je ruku i uopće me savladao. Objasnio sam mu da mu to prije nekoliko godina ne bi tako lako uspjelo. Nije se obazirao na objašnjenja i prijetnje, nego me je otjerao u zgradu u kojoj je bilo još više policajaca. Bili su ljuti i postavljali mi pitanja. U svoju obranu sam im naveo nekoliko ontoloških dokaza, što ih je prilično razoružalo. Razgovarali su međusobno da sam takva i takva "ptičica" (navodim doslovno) i da će me odvesti u posebnu ustanovu, gdje po njihovom sudu spadam; i da otamo ovoga puta neću umaći. Prozreo sam sve namjere i jasno mi je bilo da ih moram spriječiti, hoću li da izbjegnem poraz. Bio sam prisiljen uzeti revolver, koji je zaboravljen ležao na stolu, i ustrijeliti ih. Drugim riječima rečeno od države sam bio sve otuđeniji. Velikom spretnošću sam odjurio natrag u šumu, što dalje.
Otad su prošle godine, rekao bih. Ono što se dogodilo u šumi bilo je da sam za nekoliko dana prodro veoma duboko u nju. Poprilično sam se izgrebao i iz rana su mi oticali sokovi. Na alkohol nije bilo moguće ni pomisliti. Debeli sloj inja prekrio mi je lice, a vatru nisam uspio upaliti. Snijeg mi je dosezao do pojasa i preko. Bilo mi je pravo zadovoljstvo kada sam došao do prijatne drvene kuće. Odlučno sam ušao.
Unutra me je dočekao odlučan, kosmat čovjek, koji je tvrdio da je Šumar. Usprkos očitom čuđenju izjavio je da mi u takvim uvjetima nema srca odbiti gostoprimstvo. Pojasnio sam mu pogrešnost njegovog gledišta, da me, naime, proganja država, da sam očajan i bez doma, da sam se zasitio putovanja i volio bih se ustaliti, iz čega slijedi da će mi posuditi polovicu prebivališta, sve dok ne izgradimo još kakvo za mene. Ne pristane li, dodao sam, čovjek je čovjeku vuk.
Šumar je pokazao nerazumijevanje i čak mi zaprijetio karabinom. U neznanju nije slutio da ispod ogrtača skrivam revolver. Tako sam ga ustrijelio da se izvrnuo u sanduk s drvima, gdje se nalazi i danas. Time je bio i kraj moje borbe.
Strašna je moć države. Srećom u tim krajevima je nije moguće uočiti. Veoma sam sam i usamljen. Posvećujem se razmišljanju, a pri tom sastavljam ove zapise. Ostavit ću ih svojoj djeci, kada se budem oženio kakvom ženom.