Preveo Josip Osti. Hvala, Josip!
Čuvaj se, idu li ti stvari od ruke i uopće sve u redu, lijepo i kako treba.
Živio sam lagodno, okružen udobnošću i bez ikakvih obaveza. Izležavao sam se i gledao kroz prozor, listao lijepe strane časopise, na slamku srkao šarena osvježavajuća pića. Tu i tamo sam se potucao po svijetu, naročito po okolnim četvrtima, a i kod kuće mi mije ništa nedostajalo.
Doma sam imao i jednu pičku. Zgodna stvar, nisam se žalio. Kada mi njeno društvo nije prijalo, zatvorio sam je u sobu. Za tucanje je bila izvrsna, a i uradila bi ponešto. Inače mi je starija gospođa jednom tjedno pospremila kuću, pička je bila više za ukras. Za ukras sam imao i pokućstvo, koje sam upravo tada u velikoj mjeri zamijenio, a i upotpunio. Pička mi je pomagala savjetima, koji su bili prilično loši. Sve je, ukratko, bilo sasvim u redu, u granicama mogućega.
Upravo sam tucao svoju pičku i time testirao pojedine komade pokućstva, kada se prigušeno oglasilo kućno zvonce. Pošto sam zapravo tucao cijeli dan i bilo mi sasvim dosta i previše, otišao sam i otvorio. Bio je moj prijatelj, ime ću prešutjeti. Lijenčina dovaljao se za mnom u dnevnu sobu i uzgred okom ošunuo golu i zagrijanu pičku. "Samo prijebi, drugar," pozvao sam ga; malčice se opirao i izgovarao, tobože tokom dana je već pet ili deset puta masturbirao, a onda je odbacio donju odjeću i počeo natezati moju pičku. Posmatrao sam postupak i za to vrijeme miješao piće. Potom smo prijatelj i ja opušteno pili, pjevali, mezili i razgledali trake s filmovima. Nije se dugo ni zadržao. Prije odlaska je još malo jebucnuo pičku, koju sam za tu priliku izpustio iz sobe. S još crvenim udom uvukao se u hlače i u taksi, te mi mahnuo u pozdrav.
Gdje je već to, prokletstvo. Vremenom su stvari počele ići naopako. Prijatelj je počeo nešto češće dolaziti, što mi nije smetalo. Inače mu ne bih otvarao vrata svoga doma. Ubrzo sam shvatio da u velikoj mjeri dolazi zbog moje pičke. S radošću sam ih posmatrao pri vragolijama, a i potom, noću, ujutro ili kada je prijatelj već otišao, pička je bila kao nova i sva razularena. Za protuuslugu sam je pred svaku njegovu posjetu raskrečio i zagrijao. A kada je prijatelj počeo dolaziti već sasvim užagrenih očiju i s neutajivom izbočinom na hlačama, pičku sam mu poklonio. Istog je dana spakovala svoje brojne kufere, za oproštaj sam je još jednom nategnuo, potom su se ona i prijatelj odvezli.
Do tu je bilo, naravno, sve u redu. Mada se je prijatelj brzo prestao javljati. Zapravo došao je samo jedanput, malo mucao i nakon pola sata otišao. Dakle, posjećivao sam ja njega. Pička je bila sva procvjetala, prijebao sam, a prijatelj me je donekle mrko gledao. Nije mi napunio ispražnjenu čašu, nije ponudio mezu ili čaj. Nije me pozvao da se ponovno javim. I nisam.
Jedan prijatelj gore-dolje, bilo mi je jasno. Ni tucanje mi nije nedostajalo. Ali sam se, vremenom, sve češće sjećao pičke. Na koncu mogao sam si pribaviti novu, ali kao da to više ne bi bilo to. Kao izuzetan poznavalac njenog privlačnog tijela mogao sam je do u podrobnosti predstavljati pri najraznovrsnijim postupcima s prijateljem. S početka je to bila baš prijatna pratnja pri onaniji, ali vremenom je postalo donekle neprijatno. Kao da me nekako čudno stišče u grudima, možda u srcu, šta znam. Prestao sam si je predstavljati, koliko je to bilo moguće, i prestao sam onanirati. A on je tucao, svinja.
Umjesto da je vremenom zaboravim, kao što sam već mnogo koga, postajalo je sve gore i otišao sam tako daleko da sam im nekoliko puta telefonirao. Slušalicu je uvijek digao bivši prijatelj, kao ukleto. Potom sam jednog lijepog dana znao da taj čovjek nije kod kuće i odlučio sam se za posjetu. Niko mi nije otvorio. Ne tvrdim da je pička bila kod kuće. Zvjerski sam se napio. Tri dana i tri noći sam pio. Onda sam malo spavao i potom dalje pio. Sve do danas nisam prestao, sve te godine. Probao sam i ostale opoje. Skitarao sam se po blokovima u susjedstvu i potucao sve susjede, bez obzira na godine. Ženske sam uvijek znao pridobiti na svoju stranu, što znači na svoj organ. Potom sam se žiletom klao kao svinjče. Doduše nisam se baš ubio, pošto je jako boljelo, ali krvavi su bili oba sprata, podrum i ostalo. Potom sam se još više napio, obolio, pobjegao iz bolnice i napio se. Razbijao sam izloge, prevrtao kontejnere i tukao se s muslimanima. Dvaput su me nožem. Dvaput sam bio zatvoren. U pauzama sam potucao žene cijelog grada. Bivši prijatelj me nikada nije pozvao k sebi, da šta popijem i malo prijebem. Crknut će, svinja, režao sam, niko ne umakne. Pošto ja još nisam uspio poginuti, s njenim imenom na usnama i s flašom u ruci počeo sam pisati knjige. U početku sa s njima nisam nametao ljudima, a kasnije me u neuračunljivosti zanijelo i izdao sam nekoliko romana. Možda ste koji pročitali, a inače me nije briga. Poruka mog opusa je: DRAGA PIČKO, VRATI SE, VRATI SE MENI. PIČKO, JA TE VOLIM.